Kada nas brand natjera na promišljanje o stvarima, odnosno brandu ili proizvodu, na drugačiji način od „do sada očekivanog“. Gotovo bez iznimke pozitivna disrupcija dolazi uz afirmativan rezultat, ona je orijentirana više prema tome „kako bi trebalo“ nešto biti, a vjerujem da su  rezultat tih disrupcija više intrinzično bazirane motivacije prema brandu, trenutak u kojem se potrošači nalaze u porukama i vrijednostima koje brend zagovara i odlučuju se za njega jer mu vjeruju.

Ona je prilika – zgrabite je! To vrijedi za sve – i velike i male. Veliki su vrlo često tromiji i „bojažljiviji“ od malih – pa eto prilike za te „male“. Osobno ne volim dijeliti tvrtke na male i velike – draža mi je podjela na „brze i spore“ kompanije.

Djelima – ne samo sloganima. Ako žele biti iskreni i vjerodostojni brendovi se trebaju zauzimati za stvari i vrijednosti koje su potrošačima bitne i ne doživljavati potrošače - „potrošačima“, nekim tamo podacima, nego partnerima, jer smo svi zajedno u tom univerzumu. Ako znamo da je (ne samo) novim generacijama bitna briga za okoliš – napravimo proizvod koji je predvodnik u tom segmentu. Na primjer brand mlijeka Kravica Kraljica jedino je mlijeko u Hrvatskoj koje se pakira u ambalaži koja je načinjena od 82 posto materijala na biljnoj bazi, čak je i onaj „čep“ posebna plastika na bazi šećerne trske. Ponekad valja malo i „zažmiriti“ na profit i što jeftiniju sirovinu – pa i kroz takav pristup vratiti lokalnoj zajednici.  Na primjer, Kravica Kraljica je 100% hrvatsko mlijeko. Postoje proizvođači i drugih prehrambenih proizvoda koji možda i mogu nabaviti jeftiniju sirovinu na globalnom tržištu ali se odluče za, recimo, viške limune u svojim proizvodima.

Dva su glavna razloga – prvi je što odabirom integrirane full service agencije klijenti uz cjelovitu brigu za brendove i kod praćenja rezultata izbjegavaju i prebacivanje odgovornosti u stilu  „drugi je kriv – mi smo svoje super napravili“. Kada ako nešto pođe po zlu često kreativne agencije prebacuju odgovornost na medijsku – dok medijske prebacuju odgovornost na kreativu. Drugi je po meni i važniji jest taj što je danas je fuzionirano i teško odvojiv učinak samih kampanja i brendova na tržišne rezultate kod potrošača – teško je postaviti striktne granice gdje počinje kreativa, koliko je u toj kreativi presudan PR ili social marketing ili dizajn, kako se dovodi potrošače na web, što pretražuju, koje medije koriste, koji su touch points u cijelom tom procesu – i znati kako sve te informacije uobličiti i iskoristiti za stalnu evoluciju i optimizaciju kampanje ili razvoja branda. Klijentima je puno produktivnije voditi konverzaciju s integriranim timom nego s pet različitih timova različitih agencija te naravno dobiti sveobuhvatno znanje iz interdisciplinarnih područja koja se agregiraju takvim pristupom na jednom mjestu.

Pokušavamo vidjeti koje vrijednosti možemo zajedno sa potrošačem razviti, sačuvati, kreirati, stvoriti sponu između branda i samog korisnika - koje su glavne emotivne poveznice u tom mikro kozmosu – tom nekom odnosu koju mi svi stvaramo s brandovima. Oko tih stvari krećemo graditi priču i sve što proizlazi iz toga.

Pomiriti ziheraški pristup s avanturističkim. Svi smo vrlo smo fokusirani na ROI i na promišljanje isplativosti svih aktivnosti kao i razumijevanje da na kraju dana klijent mora nešto i prodati a ne samo biti „super cool“ – dok istovremeno moramo raditi na iskoraku i stvaranju „pomaknutih“ stvari. Mislim da upravo integrirani pristup olakšava ovaj proces jer u tom kreativnom procesu imamo podršku interdisciplinarnih timova koji odmah mogu dati savjet i procjenu za pojedina područja – primjerice ima li neka ideja ima smisla u odnosu na potrebnu investiciju za njezinu realizaciju ili željenu poziciju na nekoj digitalnoj platformi. Nema smisla da da radimo nešto što je „lijepo i fora“ samo zato što je „lijepo i fora“.

Toliko dugo smo već potpuno uronjeni u „digitalno“ doba da ne vidim nikakav nesavladive izazove - osim drže li mi baterije na uređajima dovoljno dugo da potraju do kraja dana. Dobar je dio agencija itekako zavladao tim poljima, a mi unutar agencije idemo čak i do razine analize big data kojom kroz znanje analitičara možemo određivati i smjer razvoja kreative ali i plasiranja poruka. Mislim da se pravi izazovi postavljaju ispred linearnih komercijalnih televizija i njihova sadržaja koji imaju težak zadatak sadržajno i produkcijski konkurirati on-demand svijetu u kojem su se pojavili Netflix, HBO i Amazon prime. To i nas i brendove stavlja pred posebne izazove ako želimo uspostaviti odnose s potrošačima -  za koje promišljamo kanale koji su direktniji, iskustveniji i kvalitetniji. Digitalija itekako olakšava taj dijalog.